Scenarij vs Stvarnost

Zamislite scenarij — igrate stolnu igru s prijateljima i super se zabavljate. Nažalost, ne možete to raditi prečesto pa se nalazite koliko stignete kako bi nastavili igru. Pročuje se među ljudima s kojima se družite i radite kako se super zabavljate na toj igri. Kako ste s ljudima s kojima igrate praktički postali obitelj. Jedan od tih vaših poznanika ima svoj YouTube i web stranicu koja promovira razne geek igre i emisije i ta osoba vam ponudi termin za igranje te vaše igre i stream.

Nakon dugo premišljanja i dogovaranja oko formata i nagovaranja igrača, odlučite isprobati. Nitko se ne nada, pa ničemu. Sve je to još uvijek u domeni zabave i pokusa. Da bi stvar možda ipak stekla nekakav pozitivan predznak, odlučite da će se novac pretplatnika donirati u dobrotvorne svrhe i to u udrugu za razvoj kreativnog pisanja kod djece. Plemenito.

Emisija u prosjeku traje oko 4 sata. Previše za YouTube emisiju — mora bit! Sva istraživanja to potvrđuju.

Ali, iz nekog ludog razloga raste broj pogleda. Raste broj pretplatnika na svim kanalima. Dobivate svoj termin na San Diego Comiconu u sporednoj dvorani u ranim jutarnjim satima kad nikad nema puno ljudi — ali tada… Tada je ispalo da ima previše ljudi i nisu svi uspjeli stati u tu dvoranu.

Imate toliko pratitelja da uspijevate rasprodati velike kazališne dvorane za live igre pred živom publikom!!! Merchandise koji je nastao iz toga rasprodaje se u roku odmah — toliko da ne stignete sve poslati na vrijeme! Ljudi čekaju po pola godine na majice, kockice, šalice… NITKO SE NE LJUTI!

Bajka kažete? Nemoguće? Neodrživ biznis model?

E, pa… 4 godine kasnije imate SVJETSKI REKORD za jednu KICKSTARTER KAMPANJU! Da! Svjetski rekord! I to u kategoriji TV i Film. Sveukupno ste i među prvih 10 po uspješnosti ikad. I sve to bez nekog suludog ulaganja u dizajn i suludih obećanja ulagačima.

OK — ovo je sve bila stvarnost. Hoćemo li probati napisati scenarij? Nećemo! Jer teško ćemo smisliti bolji. S tim da ovaj mokri san svakog geeks koji je ikad igrao igru Dungeons&Dragons i dalje traje.

Ožujak 2015.

Osobno sam geek i veliki obožavatelj igre Dungeons&Dragons i to još puno prije nego je bivanje geekom bilo kak ti IN. Bio sam klinac kad sam prvi put uopće čuo za izraz Dungeon Master i Dungeons&Dragons. Bilo je to na Cartoon Networku na crtanom showu Dexterov laboratorij. Bila mi je to vjerojatno najdraža epizoda. Bio sam fasciniran i očajnički sam htio više takvih epizoda. Ideja igranja igre unutar vlastite mašte bila mi je — malo za reći — mindblowing. Mislio sam (naivno) kako je ta cijela stvar izmišljotina samog crtića — kako Dungeons&Dragons ne postoji u stvarnom životu. Bio sam naivan mali geek.

I tako odrastah u naivnom neznanju u sredini gdje geek stvari nisu bile baš dostupne. Osim onoga što se vrtjelo po televiziji naravno. Nisam imao ni novaca (odnosno nisu moji baš imali prilike skupljati neke velike pare), pa nisam imao ni kompjuter ni internet koji zveči kao da doziva vanzemaljce prije nego ode online, sve do trećeg razreda srednje. U to doba sam bio jedan od onih Harry Potter fanatika, valjda jedan od 1000 koji je gledao Star Trek (možda je dvoje ljudi u mom selu to gledalo i to s komentarom — koji je ovo vrag, ništa ne razumijem). Obožavao sam nametati svoju maštu drugima i to kroz svoj najdraži dio školovanja — zadaćnice. Imao sam uspjeha na tom polju. Zadaćnice su mi bile uvijek posute fantastičnim elementima i učiteljice i profesori su ih obožavali i učenici mi se divili. Mislio sam — pa ja sam jedinstven.

Onda dođem u Zagreb na fakultet i shvatim da nisam zagrebao niti površinu prekrasnog geek svijeta! Tu u Zagrebu sam nakon svog djetinjstva ponovno čuo izgovorena tri slova D&D. Netko je to igrao! Sad! Ovdje, u Zagrebu — to postoji, to ljudi igraju. Morao sam biti dio toga — to je bilo tako dugo na bucket listi da se ta kanta negdje izgubila u podrumima mog uma, zahrđala i ostavljena da trune. Ta kanta je sada dobila novi život!

Moj prvi DM je bio zaista fantastičan. Ima i dan-danas vrlo maštovit um. Znao je dočarati prekrasne nove kulture i civilizacije i unijeti živost, strast i konflikte u svoj svijet. Bilo je to taman toliko kaotično da si mogao povjerovati u postojanje tog svijeta. Kad sam prvi put igrao bilo je to vantjelesno iskustvo. Bilo je divno.

I nakon nekoliko godina igranja i završetka faksa dolazimo do eksplozije koja se i dalje širi. Eksplozija geek kulture bila je pojačana i (vidi vraga) serijom koja se zvala ni više ni manje nego Big Bang Theory. I oni su igrali D&D. Ja sam te 2015. odlučio da sad znam dovoljno i da bih mogao sam pokušati voditi neku svoju kampanju. Taman je izišla i nova edicija, ali malo ljudi je htjelo igrati (barem u mojem krugu poznanika). Tako da sam pribjegao taktici pozivanja ljudi na nekoj geek grupi na Facebooku.

Nisam baš bio skroz siguran u sebe, pa sam isto tako potražio poneki savjet na YouTubeu o tome kako voditi D&D. Sasvim slučajno sam naišao na Critical Role. Tek su kretali. Tada ih je gledalo možda par tisuća ljudi (danas samo livestream prati oko pola milijuna). Bio sam insta — zaljubljen. Danas je to već na prilično ušminkanoj razini za razliku od tada. Ljudi koji su im bili u blizini su im slali hranu, a oni su to radili iz čiste ljubavi i kao dobrotvoran rad za udrugu 826LA koja uči djecu kreativnom pisanju i razmišljanju.

GEEK & SUNDRY i FELICIA DAY

Felicia Day zaslužuje posebno mjesto na nekom tronu šmokljana. Iako ju nikad nisam nešto posebno pratio bilo ju je teško izbjeći. Prvi put sam ju vidio na nenormalno ovisnoj web seriji „The Guild“. Kratak format, gameri koji su preko svojih Avatara u igri izgradili istinsko prijateljstvo. Zvuči glupavo i jednostavno, ali imalo je neki šarm kojem se ne možeš oduprijeti.

Kad sam kasnije vidio kako ima epizodnih uloga u sad već pomalo kultnoj seriji (iako JOŠ UVIJEK TRAJE) „Supernatural“ bio sam iznimno sretan. Bila je ona „jedan od nas“. I eto nje u u „jednoj od naših“ serija. Fantastično!

Upravo je Felicia Day ta koja je ponudila Mattu i društvu da dođu na Geek&Sundry kako bi streamali D&D. Zato, hvala Felicia na svemu. Na Guildi, na Geek&Suundryu te apsolutno veliko i najveće hvala na Critical Roleu.

JEDINA MRLJA: POČETAK i KOJI VRAG SE DOGODIO ORIONU ACABI

Ako pratite Critical Role od početka kao ja, sjetit će te se da je nekad među njima bio i Orion Acaba koji je igrao karizmatičnog Dragonborn Sorcerera po imenu Tiberius Stormwind od Draconie.

Meni se osobno od početka činilo da je imao pomalo „agresivan“ način igranja. Odnosno, malo je znao kočiti druge igrače. Kao da se nije potpuno uklapao u ekipu. Kasnije, je bilo riječ o tome da je napustio igru zbog osobnih problema, bolesti itd. Naletio sam kasnije na par uvrnutih videa kojima je pokušavao iskoristiti stečenu popularnost na YouTubeu. Vidim da i dalje nešto pokušava s nečim što se zove Draconina Knights. Doduše nisam pogledao još, pa ne mogu reći svoj sud.

Kasnije se na live Q&A nije postavljalo niti jedno pitanje o Orionu. Vjerojatno je to pitanje bilo zabranjeno jer siguran sam da je čovjek imao svoje fanove. Šteta. Jer, ako je zaista Orion bio destruktivan u igri i djelovao negativno na ostatak igre to treba reći i treba reći kako se to riješilo. Ali, OK, kužim i da neke stvari trebaju ostati unutar obitelji.

Bilo, kako bilo — CR je uzletio i vrlo brzo su se odlučili za prvi test — prodaja majci. Odletjele su toliko brzo da su morali uvesti prednarudžbe. Nitko se nije ljutio što majicu nije dobio na vrijeme. Prodavali su privjeske, plakate te na koncu i custom kocke.

LIVE SHOW i Q&A i fenomen zvan Brian Foster

Znate onaj osjećaj kad stvorite nekog lika u svojoj glavi i onda dođete na neku geek konvenciju i vidite svog vlastitog lika u cosplayu? Naravno da ne znate. Nije to znao niti jedan DungeonMaster ili igrač D&Da ikad. Danas je to gotovo pa normalno. No, treba se podsjetiti kako to nije bilo nimalo normalno prije nekih samo 4 godine. Svašta se dogodi kad si konzistentan.

Jer prvo je sama organizacija San Diego Comicon bila prilično iznenađena posjetom Critical Role Panela kojeg su stavili u neki jadni jutarnji termin (čini mi se u subotu). Dvorana je bila KRCATA! Bilo je COSPLAYA! Bio je to čisti SEX!

Vrlo brzo je bio i prvi Live Show — opet — teatar krcat, cosplay, adrenalin, navijanje kao na nogometnoj utakmici — ježim se samo razmišljajući o tome, a kako li je tek bilo njima? UH!

Ubrzo im se svima priključio i Brian Foster — inače dečko Ashley Johnson (danas i zaručnik). Dakle, bio je on u toj priči indirektno od samog početka. No sada je gotovo jednako popularan kao i svi ostali igrači. Njegov „Between the Sheets“ jedan je od najkvalitetnije izvedenih intervju/talk-show emisija na YouTubeu i bilo kojem drugom mediju uopće. Želite saznati kako funkcioniraju glave glavnih aktera ili pak nekih drugih faca kao što je recimo Chris Perkins? Pogledajte Between the Sheets!

CHRIS PERKINS,TAL’DOREI i COMICBOOK

Mnogi od nas bi skočili pred rudo kak se kaže, kad bismo u ovako kratkom vremenu postali jako poznati i popularni. Mogla je ekipa CRa odmah uskočiti u pokušaj da animiraju vlastitu seriju. Ali nisu. Sve je išlo postupno. Vjerujem da je u svemu imao svoje prste i Chris Perkins — glavni odgovorni za sve što izađe iz Wizards of the Coast vezanoga uz D&D. WOTC je za one koji ne znaju — firma koja proizvodi Magic the Gathering i D&D i vjerojatno još što-šta, ali su po tome najprepoznatljiviji.

Matt Mercer je u međuvremenu postao toliko popularan da su ga unajmili da napiše svoj vlastiti setting ilitiga TAL’DOREI — svijet u kojem obitavaju likovi CR-a ugledao je svjetlo dana u tvrdim koricama iz vruće radionice WOTCa. Treba li uopće spominjat da se knjiga rasprodala u rekordnom roku i broju za cijelu tvrtku.

Pred kraj prve kampanje počeo je izlaziti i strip potpomognut Matt Colvilleom — još jednim DMom koji je stekao slavu na YouTubeu, a koji se eto usput bavi i pisanjem — kako romana tako i video igara.

ZADNJA EPIZODA PRVE KAMPANJE

Mislim da sam u zadnjoj epizodi prve kampanje konačno shvatio nešto o cijelom tom CRu i njihovom proizvod. To je da to uopće nije proizvod. To je mamojebena UMJETNOST (isprika na jeziku ali morao sam).

Plakao sam zajedno sa Samom gledajući te srcedrapateljske scene u borbi s Vecnom. I onda sam išao testirati idući dan — možda mi je jednostavno bio takav trenutak — i opet sam plakao. Trebalo je pogledati te scene 20ak puta da se naviknem na ishod. D&D uzdignut na umjetnost.

ONI SU NAŠI